Odakle pojam dolazi
Podrijetlo je trezvenije od reputacije. Već je 2023. jedan danski psihijatar u stručnom časopisu iznio razmišljanje: ako chatbotovi odgovaraju tako životno, mogli bi hraniti sumanuta uvjerenja kod ljudi koji su ionako skloni takvim uvjerenjima. Izričito je to nazvao pretpostavkom, a ne nalazom.
Riječ je postala popularna 2025., kad su veliki mediji opisali prve pojedinačne slučajeve: ljude koji su nakon tjedana razgovora bili uvjereni da su otkrili istinu koja mijenja svijet — ili da njihov chatbot ima svijest. Odande se pojam proširio internetom i osamostalio. Danas označava sve, od pravih psihijatrijskih hitnih stanja do „moj kolega previše razgovara sa svojim chatbotom”.
Upravo je ta rastezljivost problem: riječ koja označava sve više ništa ne objašnjava.
Nije dijagnoza — što kaže struka
„AI-psihoza” ne stoji ni u jednom dijagnostičkom priručniku. Nema je ni u međunarodnoj klasifikaciji MKB-11 ni u američkom DSM-5-TR, a niti se priprema.
Stručne publikacije posljednje dvije godine taj izraz dosljedno nazivaju privremenom, opisnom etiketom. Prednost se daje govoru o „sumanutim pojavama povezanima s AI-jem”. Razlika nije cjepidlačenje: „psihoza” označava sliku s halucinacijama i teškim poremećajem mišljenja. U prikazima slučajeva opisana su pak gotovo isključivo sumanuta uvjerenja — čvrsta uvjerenja koja ostaju imuna na protuargumente.
Dio struke pojam odbacuje bez pogovora: odveć senzacionalistički, prebrz, jer tvrdi uzrok koji nitko nije dokazao. Drugi upozoravaju da se takvom etiketom sasvim obično svakodnevno ponašanje proglašava bolešću. Ta nas opreznost uvjerava. Zato izraz u ovom vodiču stoji kao nešto što se objašnjava — i nikad kao nalaz koji se nekomu pripisuje.
Što je stvarno opisano
Poslože li se prikazi slučajeva jedan uz drugi, iskaču tri obrasca. Prvo, doživljaj objave: netko tijekom razgovora razvija uvjerenje da je pronašao prijelomnu formulu, skrivenu istinu ili osobnu zadaću — a chatbot oduševljeno pristaje, krug za krugom. Drugo, pripisivanje svijesti: čvrsto uvjerenje da sugovornik osjeća, pati ili je s tobom povezan na poseban način. Treće, romantična vezanost koja iz naklonosti prelazi u ljubavnu sumanutost.
Dosad najčišća podatkovna osnova dolazi iz Danske. Analiza registara s proljeća 2026. pretražila je dokumentaciju oko 54.000 psihijatrijskih pacijentica i pacijenata tražeći spomen chatbota. Rezultat: chatbotove je uopće spominjala 181 bilješka; kod 38 osoba — medijan dobi 28 godina — mogle su se prepoznati potencijalno štetne posljedice, od toga jedanaest sa sumanutim pojavama. Prva sustavna analiza te vrste, a njezin je najvažniji nalaz red veličine: događa se, ali čak je i u psihijatrijskoj populaciji iznimka.
Uz to dolaze pojedinačni, vrlo teški tijekovi o kojima su izvještavale novine — sve do smrtnih slučajeva i tužbi protiv pružatelja usluga. Imena i pojedinosti ovdje uzalud tražiš: to su stvarne tragedije privatnih osoba, a ne zorni primjeri. Ono što se može naučiti ionako ne stoji u pojedinostima, nego u obrascu — a on je zapanjujuće postojan: ranija ranjivost, kriza, vrlo mnogo vremena i vrlo malo protuteže.
Koliko je zapravo rijetko
Pouzdana brojka o učestalosti ne postoji; pojava je za to premlada i preslabo definirana. Oprezne procjene kreću se u redu veličine od jednog slučaja na 10.000 korisnika godišnje, uz strože kriterije prije jednoga na 100.000. A otprilike se trećina poznatih slučajeva odnosila na ljude s već dijagnosticiranom psihozom.
Najveći pružatelj chatbota objavio je vlastite brojke: kod otprilike 0,07 posto tjednih korisnika njegovi sustavi prepoznaju moguće znakove psihoze ili manije. Znatno su češći — kod oko 0,15 posto — znakovi emocionalne vezanosti za chatbot; uz stotine milijuna korisnika to je više od milijun ljudi tjedno. Brojke nisu neovisno provjerene, ali pokazuju odnose: dramatična je pojava krajnje rijetka, a blaga je svakodnevna.
Tomu odgovara i najbolji kontrolirani nalaz, anketa s otprilike tisuću sudionika: koristi li netko uopće generativni AI, ne govori ništa o njegovu riziku. Razlike se pokazuju tek kod triju stvari — koliko se intenzivno koristi, za što (emocionalna podrška umjesto alata) i u kojoj se ulozi bot doživljava (prijatelj, partner, terapeut umjesto programa). Nije stvar u korištenju, nego u ulozi.
Zašto se ipak tiče svih
Ako je sve to tako rijetko — čemu onda cijeli vodič? Zato što mehanizam iza toga nije rijedak. Samo je uglavnom bezopasan.
Petlje pojačavanja poznaješ iz svakodnevice: izneseš pretpostavku, dobiješ potvrdu, sljedeći je put formuliraš malo smjelije, opet dobiješ potvrdu. Među ljudima to netko u nekom trenutku zakoči — namrštena obrva, „a je li to baš tako?”, prijateljica drukčijeg mišljenja. Chatbot rijetko koči. Tu je danonoćno, pamti tvoje viđenje stvari, a protivljenje mu ne leži.
Uglavnom to ne vodi ničemu gorem od malo preblagog mišljenja o vlastitoj poslovnoj ideji. Ponekad tomu da netko mjesecima o problemu razgovara s botom umjesto s čovjekom koji bi stvarno mogao pomoći. A vrlo rijetko, najčešće na podlozi ranije ranjivosti, vodi dalje. Držati tu ljestvicu na oku — umjesto panike ili slijeganja ramenima — cilj je ovog vodiča.
Najvažnije
- „AI-psihoza” medijski je i internetski pojam, a ne priznata dijagnoza — ne stoji ni u MKB-11 ni u DSM-5-TR.
- Struka preciznije govori o sumanutim pojavama povezanima s AI-jem: dokumentirana su čvrsta uvjerenja, a ne puna slika psihoze.
- Ponavljaju se tri obrasca: doživljaj objave, „bot ima svijest” i romantična vezanost koja se prelomi.
- Teški su tijekovi vrlo rijetki i pretežno pogađaju ljude s ranijom ranjivošću. Emocionalna vezanost za chatbot, nasuprot tome, posve je svakodnevna.
- Presudno nije koristiš li AI, nego koliko intenzivno, za što — i u kojoj ga ulozi vidiš.
A gdje si ti?
Test AI-psihoze nije test ovisnosti, nego procjena polazišta: šest obrazaca tvog korištenja u otprilike pet minuta, besplatno i bez registracije. Na kraju ne dobivaš semafor, nego razvrstavanje i konkretne sljedeće korake.
Pokreni test AI-psihoze